| 1. Solunjanima 2,1 | Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud. |
| 1. Solunjanima 2,2 | Nego nastradavši prije i pretrpjevši pogrde, kao što znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanđelje Božje s velikom borbom. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Jer propovijedanje naše nije od prijevare, ni od nečistoće, ni u lukavstvu, |
| 1. Solunjanima 2,4 | Nego kako nas je okušao Bog za dostojne, da nam povjeri evanđelje, tako govorimo, ne da ljudima ugađamo, nego Bogu, koji kuša srca naša. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok; |
| 1. Solunjanima 2,6 | Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih. |
| 1. Solunjanima 2,7 | Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje djecu svoju. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Tako smo čeznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanđelje Božje, nego i Život svoj, jer ste nam omiljeli. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Jer se spominjete, braćo, truda našeg i umora, kako smo noć i dan radili, da ne budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanđelje Božje. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Vi ste svjedoči, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, koji vjerujete. |
| 1. Solunjanima 2,11 | Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju |
| 1. Solunjanima 2,12 | Molili, bodrili i zaklinjali, da živite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, što vi, primivši od nas propovijedanu riječ Božju, primiste je ne kao riječ čovječju, nego, kao što zaista jest, riječ Boga, koji i djeluje u vama, koji vjerujete. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Jer vi postadoste, braćo, nasljedovatelji crkva Božjih, koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova, |
| 1. Solunjanima 2,15 | Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, |
| 1. Solunjanima 2,16 | Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja. |
| 1. Solunjanima 2,17 | A mi, braćo, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vidimo lice vaše. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zato smo htjeli da dođemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali spriječi nam sotona. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Jer tko je naša nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom našim Isusom Kristom o njegovu dolasku? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Jer ste vi slava naša i radost. |
|
| 1. Solunjanima 2,1 | Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. |
| 1. Solunjanima 2,2 | Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, |
| 1. Solunjanima 2,4 | nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. |
| 1. Solunjanima 2,6 | Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - |
| 1. Solunjanima 2,7 | premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. |
| 1. Solunjanima 2,11 | Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, |
| 1. Solunjanima 2,12 | poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, |
| 1. Solunjanima 2,15 | koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive |
| 1. Solunjanima 2,16 | kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev. |
| 1. Solunjanima 2,17 | A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Vi ste doista slava naša i radost! |
|
| 1. Solunjanima 2,1 | Vi i sami dobro znate, braćo, nije uzaludno što ste nas prihvatili. |
| 1. Solunjanima 2,2 | Već, onda kad smo trpjeli i bili vrijeđani u Filipima, kao što znate, mi smo našli u našem Bogu pouzdanje koje nam je trebalo za vama propovijedati njegovo *Evanđelje kroz puno bojeva. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Naše propovijedanje ne počiva na grješci, ono se ne nadahnjuje na *nečistim pobudama, ono nema uporišta u lukavštini. |
| 1. Solunjanima 2,4 | Već budući da nas je Bog prokušao za povjeriti nam Evanđelje, mi ga propovijedamo dosljedno; ne tražimo ugoditi ljudima, već Bogu koji ispituje naša srca. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Zato mi nikad nismo imali udvorničkih riječi, vi to znate, nikad koristoljubivih primisli, Bog je tome svjedok, |
| 1. Solunjanima 2,6 | i nikad nismo tražili štovanja u ljudi, ni kod vas, ni kod drugih, |
| 1. Solunjanima 2,7 | dok smo se mogli nametnuti kao *apostoli Kristovi. Naprotiv, bili smo u sred vas puni blagosti, kao jedna majka što grije na svojim grudima djecu koju hrani. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Mi imamo za vas jednu takvu naklonost da bijasmo spremni dati vam ne samo Evanđelje Božje, već i sam naš vlastiti život, toliko bijaste postali dragi. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Vi se sjećate, braćo, naše muke i naši zamori: radeći noć i dan, za ne biti na teretu nikome od vas, mi smo vam navješćivali Evanđelje Božje. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Vi bijaste svjedoci Božji također, kako smo se mi odnosili spram vas, vjernika, na način svet, pravedan, besprijekoran. |
| 1. Solunjanima 2,11 | I, vi to znate: postupajući sa svakim od vas kao otac sa svojom djecom, |
| 1. Solunjanima 2,12 | mi smo vas podsticali, ohrabrivali i zaklinjali da se ponašate na jedan način dostojan Boga koji vas poziva u svoje *kraljevstvo i svoju slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Evo zašto, s naše strane, mi neprestano zahvaljujemo Bogu: kad ste primili riječ Božju koju smo vam dali čuti, vi ste ju primili, ne kao ljudsku riječ, već kakva je ona stvarno, riječ Božju, koji je također na djelu u vama, vjernicima. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Naime, braćo, vi ste oponašali crkve Božje koje su u Judeji, u Kristu Isusu, budući da ste i vi također trpjeli, od vaših vlastitih sunarodnjaka, ono što su one pretrpjele od *Židova; |
| 1. Solunjanima 2,15 | oni koji su ubili Gospodina Isusa i *proroke, oni su i nas također proganjali, oni ne ugađaju Bogu i neprijatelji su svim ljudima, |
| 1. Solunjanima 2,16 | oni nas sprječavaju propovijedati *poganima za njihov spas, i dovršavajući tako, u svako vrijeme, svoj grijeh. Ali, gnjev je pao na njih, na kraju. |
| 1. Solunjanima 2,17 | Mi braćo, odvojeni od vas na neko vrijeme, daleko od očiju, ali ne i od srca, mi smo udvostručili napore za ići vas vidjeti, jer to imamo jednu živu želju. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zato smo htjeli doći k vama - ja osobno, Pavao, u više navrata - a *Sotona nas je tome spriječio. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Naime, Koja je naša nada, naša radost, *ponos koji će biti naša kruna u nazočnosti našeg Gospodina Isusa, za njegovog dolaska, ako ne vi? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Da, vi ste naša slava i naša radost. |
|
| 1. Solunjanima 2,1 | Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud; |
| 1. Solunjanima 2,2 | Nego postradavši prije i osramoćeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanđelje Božije s velikom borbom. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Jer utjeha naše nije od prijevare, ni od nečistote, ni u lukavstvu; |
| 1. Solunjanima 2,4 | Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanđelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugađajući nego Bogu koji kuša srca naša. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok; |
| 1. Solunjanima 2,6 | Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh. |
| 1. Solunjanima 2,7 | Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki među vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Jer pamtite, braćo, trud naš i posao: jer dan i noć radeći da ne dosadimo nijednome od vas, propovijedasmo vam jevanđelje Božije. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete, |
| 1. Solunjanima 2,11 | Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju |
| 1. Solunjanima 2,12 | Molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas riječ čuvenja Božijega primiste ne kao riječ čovječiju, nego (kao što zaista jest) riječ Božiju, koja i čini u vama koji vjerujete. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Jer vi, braćo, prođoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Jevreja, |
| 1. Solunjanima 2,15 | Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive, |
| 1. Solunjanima 2,16 | I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grijehe svoje svagda; ali napošljetku dođe gnjev na njih. |
| 1. Solunjanima 2,17 | A mi, braćo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, većma hićasmo da vidimo lice vaše s velikom željom. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zato šćadijasmo da dođemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Jer ste vi naša slava i radost. |
|
